Nerazdvojni drugovi zajedno i u smrti: Tragedija zadesila porodice na jugu Srbije

12:03, 31.05.2020.
Izvor: novosti.rs
Dva nerazdvojna prijatelja, Stefan Milosavljević zvani Ceci (20) iz sela Gramađa kod Vladičinog Hana i Petar Krstić (25) iz surduličkog sela Jelašnica, nastradala su u saobraćajnoj nesreći kod Tivta. Vijest o njihovoj smrti zavila je dva sela u crno i ostavila najbliže i prijatelje da žale za njima.

U selu Gramađa u porodičnom domu mladog Stefana u toku jučerašnjeg dana neprestano su pristizali rodbina i prijatelji. Jauk nesrećnih roditelja odzvanjao je ulicom, neutješan je i brat Filip.

- Mi ne znamo ništa više od vas... Prije dva dana sam se čuo sa bratom, očekivali smo njegov dolazak, a sada vijest o tragediji - kaže vidno potresen mladi Filip.

Utjehu im pružaju rođaci, koji dodaju da je porodica obavještena da će nakon obdukcije tijela biti dopremljena u Novi Pazar, gdje porodice mogu da ih preuzmu.

- Stefan je bio jedan sjajan i vrijedan momak. Radio je na poslovima postavljanja elektroinstalacija. Svi smo željno očekivali da se nakon tri mjeseca vrati kući - pričaju njegovi mladi rođaci.

Rodbina Milosavljevića kaže da porodica nije upoznata sa detaljima smrti, samo su obavješteni u nedjelju u ranim jutarnjim satima da im je sin stradao u saobraćajnoj nesreći kod Tivta.

U selu Jelašnica kod Surdulice, u kući drugog stradalog mladića, Petra Krsića (25), stoji njegova majka i očuh. Nedavno je u kući izbila havarija pa su došli da to srijede prije nego što dopreme tijelo stradalog mladića.

Očuh Jovica Maksimović kaže da je Petrova smrt nemjerljiv gubitak za porodicu, prvenstveno za njegovu majku Gordanu, koju je šokirala vijest o smrti sina, sa kojim nije bila u stalnom kontaktu ali su ostali bliski.

- Mnogo mi je teško, ja živim u Vladičinom Hanu, Petra je otac koji živi u Vranju odbio i da vidi po rođenju. On je živio u ovoj kući sa dekom, bakom i mojom sestrom. Svi oni su preminuli - priča Gordana Krstić.

Petar je za firmu u Crnoj Gori radio sedam mjeseci, prije toga je bio u Njemačkoj. Važio je za dobrog i vrijednog mladića. Iako je živio sam posljednjih godina u Jelašnici, mještani su ga cijenili i pomagali mu kad god je nešto zatrebalo uraditi oko domaćinstva. Pričaju ljudi u Jelašnici da Petra život nije mazio, te da mu je porodica njegovog prijatelja Stefana bila druga porodica.