Jovanović bježao 17 dana

Vođa policijskog tima otkriva sve detalje potrage za Malčanskim berberinom

08:35, 12.01.2020.
Izvor: Blic
Operacija hvatanja Ninoslava Jovanovića (46), „Malčanskog berberina“, nije bila puka slučajnost, već posljedica operativnih mjera i radnji na terenu koje su preduzimali pripadnici Žandarmerije i policije.

Zlikovac koji je osumnjičen za otmicu i silovanje dvanaestogodišnje djevojčice uspijevao je da bježi državnim organima 17 dana jer je cijelo područje poznavao kao svoj džep, a pakleni plan isplanirao do najsitnijih detalja, uključujući i brojna skrovišta, od kojih su neka bila i pod zemljom sa zalihama hrane i vode. Ipak, na kraju je sa prostora površine 150 kvadratnih kilometara koji su pokrivale snage MUP satjeran u ćošak i uhapšen na groblju u rodnom mjestu, nedjelju dana nakon što je oteta djevojčica spasena iz njegovih kandži.

– Pretragom terena vršili smo pritisak na njega i na neki način smo ga vratili u rejon Malče, gdje se osjećao najsigurnije jer je znao teren i mislio da može lakše da dođe do hrane. Tu je i uhapšen. Akcija nije bila puka slučajnost, već sklop svih operativnih mjera i radnji koje smo preduzimali, ne samo pripadnici odreda Žandarmerije iz Niša, Kraljeva, Beograda i Novog Sada, već i pripadnici Interventne jedinice policije i operativni radnici Kriminalističke policije iz Niša, Knjaževca i mnogih drugih gradova. Svi činioci i faktori u MUP bili su angažovani maksimalno – objašnjava Radovan Terzić, komandir interventne čete u odredu Žandarmerije u Nišu, koji je učestvovao u ovoj potrazi, po mnogima jednoj od do sada najvećih u Srbiji.

Kada je DNK iz ukradenog automobila „punto“ pokazao da su u vozilu bili prisutni i oteta djevojčica i Jovanović, pokrenuta je masovna potjera od Malče preko Svrljiga ka Knjaževcu, koja se granala i ka pravcima susjednih opština Zaječar i Sokobanja.

– Površina na kojoj je sprovođena potraga bila je ogromna – 150 kvadratnih kilometara, a možda i više. Samo vazdušna linija duž koje se kretao osumnjičeni iznosi čak 70 kilometara. Svaki pružni prelaz od Malče do Knjaževca sve je to bilo pokriveno policijom, dok je Žandarmerija radila pretragu terena. Mnogo puta smo imali lažnu uzbunu, jer termovizija nekada ne može da identifikuje kada je tijelo zgrčeno da li je u pitanju životinja ili čovjek, pa bismo išli nekoliko kilometara u obuhvat da bismo provjerili o čemu se radi. Organizovane su noćne zasjede na više mjesta. Nailazili smo na puno mjesta koja je koristio kao bivak i gdje se skrivao, zbog čega se i pretpostavlja da je on to sve dobro isplanirao – navodi Terzić.

„Malčanski berberin“ je koristio poznavanje terena na maksimalan način, ali mu to na kraju nije pomoglo.

– Koristio je prugu, brdske prevoje, tunele ispod pruga jer je sve to njemu bilo poznato. Imao je veliku prednost poznavanja terena. Plus je sve isplanirao i odredio štekove za skrivanje. Znao je sela u kojima je imao rodbinu, znao je koja je kuća prazna. Bio je upoznat sa tim gdje neko ne živi, gdje neko ne dolazi godinama, to su bili idealni objekti za skrivanje. Ulazio je u kuće kroz prozore, vrata nisu obijana, što je bio dodatni problem jer mi nemamo osnov za ulazak u takve objekte bez naloga suda. Imao je zemunice i bivake za skrivanje spremljene ranije. Nekada službeni psi nisu mogli da prate tragove dobro jer je bilo kiše iza njega. Kretao se noću ili u prvo svitanje i sumrak. Danju se krio po objektima koji su nama bili praktično nedostupni bez naloga suda. Čak 80 odsto tih kuća su napuštene – navodi ovaj iskusni žandarm.

On kaže da je teren na kojem su tražili u okolini Svrljiga i Knjaževca klisura sa velikim razlikama u nadmorskoj visini, od po 300 do 400 metara.

– Teren je bio izuzetno težak za savladavanje. Prolazili smo kroz zapuštene predjele gdje je više trnja, starih vinograda, njiva, oranica. Po dva kilograma blata smo nosili na nogama. Uz stalne bezbjednosne punktove na pružnim prelazima, na prilazima selima, oko sela sve saobraćajnice smo pokrivali. Prvenstveno nam je bio cilj da nađemo dijete, da ono bude živo u zdravo. U Pasjači je znao da je okružen, zato je ostavio dijete. Nekoliko puta je mijenjao sela – Malča, Pasjača, Jasenovik, Vrelo, koja su mu poznata. Kretao se kanalima i vododerinama u kojima termovizija ne može da ga detektuje. Završna akcija hvatanja u Malči bila je nakon dojave da je viđen u jednom domaćinstvu. Napravljen je obuhvat oko Malče, gdje su presječeni svi ti pravci za izvlačenje i on je uhvaćen na groblju – navodi Terzić.

Bitno nam je bilo da je dijete živo

– Desi se da se znojavi smrznete više puta u toku dana ili noći. Ipak, nije nam ništa palo teško jer svi smo roditelji, samo nam je bilo bitno da dijete bude živo i zdravo. I kada je dijete bilo pronađeno, sve je bilo lakše – kaže Terzić i dodaje da su generali i starješine bili sve vrijeme na terenu.

Kako se moglo vidjeti, na licu mjesta bio je general policije Slobodan Mališić, pomoćnik direktora policije, komandir Žandarmerije general policije Dejan Luković i komandir niškog odreda Žandarmerije potpukovnik Bojan Vasić.