Đorđe je od svog zanata sagradio tri kuće i odškolovao djecu, ali nema nasljednika

22:12, 21.10.2020.
Izvor: Alo
Ako niste znali da nakovanj plaćate po kilogramu žive vage jagnjetine, a da za klepanje motike morati izdvojiti litar ljute rakije, onda sigurno nikada niste bili u kovačkoj radionici Đorđa Đorđevića iz okoline Gornjeg Milanovca.

Ovaj znatlija još uvijek čuva staru slavu ovog posla koji polako gubi u trci sa modernizacijom. Spreman je, kako kaže, besplatno da obuči mlade ljude koji imaju želju za radom.

- Najteže mi pada što u ovom poslu nemam nasljednika. Drage volje bih naučio nekoliko omladinaca svim vještinama kovačkog zanata, od kog je nekad mogla da se zaradi direktorska plata. Sada je to manje, ali opet može da se živi pristojno. Ja sam kao kovač sagradio tri kuće i odškolovao sinove, pa bi i neko drugi sada radeći uz čekić i nakovanj mogao da izdržava porodicu. Iako je došlo vrijeme modernih tehnologija, potpisujem da za dobrog kovača uvijek ima posla - rekao je majstor Đole.

U svemu što radi, Đorđe je precizan, a svoj ručni rad poredi sa umjetnošću, sjekira koju on naoštri, priča, može da traje vječno. Kroz svoj radni vijek naučio je još dva zanata, a najveću podršku u svemu pružala mu je supruga Radmila koja je nerijetko vrijeme provodila sa njim u radionici.

- Kad smo bili mladi ja sam imala želju da kupimo stan i da u njemu živimo, čak smo bili podigli i kredit, ali Đole se samo odjednom predomislio jer se sjetio da u stanu nema gdje da "čuka u gvožđe" i onda smo počeli da zidamo kuću, gdje je on jedan dio dvorišta osposobio za svoju radionicu. Naučio je i mene nekim osnovnim stvarima kovačkog zanata, pa sam mu često pomagala, znao je nekada da radi i cijelu noć - kaže Radmila.

Đorđe se može pohvaliti da u svom životnom vijeku od 68 godina ima skoro 90 godina radnog staža, jer je prvu smjenu odrđivao u gornjomilanovačkim fabrikama, a drugu u svojoj kovačkoj radionici. I možda mu ruke jesu bile garave, ali obraz i zarada bili su čisti.