Grk koji je odbio da bombarduje Srbiju: "Nisam htio NATO novac da ubijam braću"

09:14, 07.06.2020.
Odluka da tokom NATO agresije 1999. godine odbije da bombarduje Srbiju, kapetana broda grčke ratne mornarice Marinosa Ricudisa koštala je karijere.

Riječima: “Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod”, Ricudis se tada oglušio o naređenje i vratio brod u luku umjesto da uplovi u Jadran. Time je zapečatio svoju sudbinu.

Iako su mnogi grčki mornari stali uz njega, vojni sud ga je 1999. godine osudio na dvije i po godine zatvora. Pritvorom se, nažalost, nisu završile njegove nedaće – suđeno mu je pred devet sudova i izbačen je iz službe.

Ovaj nevjerovatan čovjek, kojeg zna svaki Srbin i koji u Srbiji ima nekoliko murala i kojem je sveti arhijerejski sinod SPC dodijelio orden svetog cara Konstantina, ekskluzivno za Telegraf.rs govori o svom sadašnjem životu, kao i da li se ikada pokajao zbog odluke koju je donio.

"Mnogi ljudi su to lijepo opisali, u istoriji je ostao jedan mali odlomak da se o njemu piše – o vojniku koji je odbio da ubije, bez obzira na cijenu mog života, pa čak i smrti. Ne govorimo o činjenici da su me samo otpustili, nego su naredili i da me strpaju u zatvor. U zakonu postoji i jedan član koji govori o električnoj stolici, meni su govorili da će me strijeljati. Ja sam ponosan zbog svega što sam uradio i to nikad ni za šta ne bih mijenjao, ni za čitav svijet. Taj osjećaj prave slobode koji vam daruje da stojite uspravno i da se suprotstavite svim izgledima u budućnosti... Želim da svi ljudi budu svjesni da i sada stojim gdje sam stajao i tada, gdje su stajali i mnogi drugi vojnici NATO koji su poslušali naređenje da ubijaju Srbe ili bilo koji drugi narod da bi zaradili mnogo novca. Ali, novac nije smisao života, već vaša ubjeđenja i duhovne vrednosti. Te iskrene vrijednosti će nas podržati u najkritičnijim momentima u našem životu i odlučiti o našoj sudbini, jednom kad nas više ne bude", kaže ovaj heroj i dodaje:

"Pravi Grci, u pravom smislu te riječi, su ponosni zbog onoga to sam uradio i sa ponosom o tome pričaju. Ali, znate i sami da u Grčkoj ne žive samo „pravi Grci“... Istina je, međutim, da me nije briga šta ljudi misle. Ono što pokušavam da uradim jeste da živim na isti način kao što bi živio da ništa od toga nisam uradio.